Korištenje anketa često je neizostavni dio istraživanja. Mogu se primijeniti na različite načine, “licem u lice”, telefonski, Online i relativno se brzo mogu dobiti rezultati. Sastaviti anketni upitnik je naizgled jednostavno, ali samo naizgled. Ok, ako želite ispitati nešto jednostavno, što pokriva dva-tri pitanja manja je šansa da ćete napraviti neku krucijalnu pogrešku. Međutim, ako je anketni upitnik opsežniji i/ili ako je ključni dio istraživanja, možete se naći u problemu. Nemojte se dovesti u situaciju da zbog lošeg upitnika morate ponavljati istraživanje.
Dakle, kako sastaviti dobar anketni upitnik? O ovome se može napisati debela knjiga, ali ovdje ću navesti nekoliko ključnih stvari na koje treba paziti.
Upitnik mora biti u skladu s hipotezama istraživanja.
Sve što pitate u upitniku proizlazi iz hipoteza istraživanja. Možete pročitati članak o hipotezama na našem blogu. Za svako pitanje koje napišete pitajte se “treba li mi to pitanje”, “na koji način odgovara na hipotezu?”. To ne znači da trebate imati jedno pitanje po hipotezi. To samo znači da izbjegavate stavljati pitanja za koja mislite da je zgodno i to pitati. Ako planirate koristiti podatke iz upitnika i za neke kasnije radove, onda je u redu izaći iz okvira trenutnih hipoteza, ali pazite na duljinu upitnika.
Koliko pitanja treba imati za jednu hipotezu?
Na ovo pitanje je nemoguće dati točan odgovor. Neke hipoteze zahtijevaju jedno pitanje, a neke možda i dvadeset pitanja. Neki se teorijski konstrukti ispituju nizom pitanja. Na primjer ako vam je hipoteza da su osobe koje više koriste mobitel, depresivnije (trenutno aktualna tema). Navike korištenja mobitela je teško utvrditi jednim pitanjem. Moguće je pitati pitanje kao što je “Smatrate li da mobitel koristite puno, osrednje ili malo”. Dvojbeno je koliko bi takvim pitanjem mogli obuhvatiti stvarne navike i kompleksnost korištenja mobitela. Osobito ako vam se cijeli rad “vrti” oko toga. Morate pitati za zvanje, za primanje poziva, pisanje poruka, surfanje, fotkanje itd. itd., što u konačnici može imati i desetak, pa i više pitanja.
Drugi dio hipoteze se odnosi na depresiju. Možete razraditi upitnik tako da pokrije svu simptomatiku depresije, što opet može rezultirati s više pitanja. Što se depresije tiče, možete koristiti i neki od standardnih upitnika o depresiji koje koriste psiholozi. Tada ne morate razbijati glavu sa sastavljanjem upitnika, nego takav upitnik koristite u cijelosti kako su ga autori osmislili.
Hipoteza se nekada može pokriti i jednim pitanjem, ali tu se često radi o dopuni upitnika koji je već sastavljen kako bi odgovorio na neku prethodnu hipotezu. Primjerice uz gornji primjer, jedna hipoteza može biti vezana uz razlike između muškaraca i žena, tako će vam za tu hipotezu biti dovoljno da upitnik za prvu hipotezu dopunite pitanjem o spolu.
Tko su ciljni ispitanici – Screener
Screener je početni dio upitnika koji se sastoji od nekoliko pitanja kojima utvrđujemo je li osoba na koju smo naišli ili nazvali ili osoba koja je kliknula na link na upitnik istovremeno i osoba koja nam je valjan ispitanik. Ako istražujete zadovoljstvo studenata mobilnom aplikacijom fakulteta, možete u ovome dijelu upitnika, pitati nekoliko pitanja, kao što je “Jeste li student ovoga fakulteta?”, “Koristite li aplikaciju ” (ovisno o cilju istraživanja, odnosno hipotezi, možete imati i dio upitnika za one koji ne koriste aplikaciju). Rjeđe nije potreban screener dio upitnika, na primjer ako vas zanima mišljenje kupaca u nekoj trgovini a provodite anketu upravo u toj trgovini, onda je jasno da su svi koje tamo zateknete vaši potencijalni ispitanici.
Koristite metodu “lijevka”
Ne skačite s teme na temu bez plana i obrasca. Metoda lijevka je uobičajena kod sastavljanja većine upitnika i govori da tok upitnika mora ići od općeg ka specifičnom. I dodao bih temu po temu. Znači U našem primjeru o korištenju mobitela, prvo pitate opća pitanja, npr. “Koristite li sljedeće funkcije mobitela?” Pa zatim za svaku funkciju koju ispitanik koristi redom pitamo koliko ju često koristi i na primjer u kojim situacijama, pa kad ispitamo tu funkciju, pitamo za sljedeću funkciju mobitela.
Koristite jezik koji ispitanici razumiju
Ne koristite komplicirane, fraze, stručne izraze i sl. Osim ako ne anketirate eksperte za neko područje. Nastojite koristiti fraze i pojmove koje vaši ispitanici i sami koriste i razumiju, osim ako ne krše sljedeće pravilo …
Pitanja moraju biti jasna i nedvosmislena
Kad sastavite upitnik, poželjno je napraviti takozvani “pilot”. To znači da ćete prvih nekoliko ispitanika pitati i neka pitanja oko razumljivosti upitnika i lakoći odgovaranja na pitanja. Poželjno je da ih provedete kao osobni intervju. Sve gdje ispitanici pitaju što ste mislili tim i tim pitanjem, ili ako kažu da im nije nešto jasno .. sva ta pitanja treba preformulirati (ili maknuti ako je moguće).
Koristiti kategorije, skalu ili pitati za točan podatak?
Neka pitanja se mogu postaviti samo kao kategorija, na primjer pitanje o spolu, smjeru studija, gradu u kojem žive i slično. A što je s pitanjima gdje je moguće oboje. “Jeste li zadovoljni uslugom X?”, ože biti postavljeno kao “DA/NE” pitanje ili kao pitanje sa školskom skalom od 1 do 5. Pitanje o dobi također može biti postavljeno da ispitanici navedu koliko imaju godina ili da označe neku dobnu skupinu. U pravilu, gdje je moguće koristiti skalu odgovora, koristite ju, gdje je moguće od ispitanika tražiti da upišu konkretan broj, treba staviti takvo pitanje.
Izuzetak su neka pitanja kod kojih je ispitanicima lakše procijeniti nešto kad ima ponuđene kategorije nego kad treba upisati broj. Ispitanicima je u pravilu lako navesti broj ukućana, ali koliko zaposlenih ima tvrtka u kojoj rade može biti problem.
Imajte na umu da je brojčane vrijednosti lako kategorizirati, ali kategorije u brojeve je nemoguće prebaciti. Osim toga statističke metode u pravilu “više vole” brojeve nego kategorije.
Pazite na duljinu upitnika
Jedna od češćih grešaka je natrpavanje upitnika raznim pitanjima što dovodi do predugog upitnika. Predugi upitnici zamaraju ispitanika, živciraju ih, počinju razmišljati “Kad će više ovo završiti”, a sve se to odražava na kvalitetu odgovora i na podatke koje prikupljate. Ako baš nikako ne uspijete sastaviti kratak upitnik, obavezno upozorite ispitanika koliko će upitnik trajati. Tako ćete izbjeći da ispitanik prekine usred anketiranja jer nije očekivao da će to toliko trajati. Ako je upitnik baš jako dug, razmislite o opciji da se s ispitanicima dogovarate o terminu kad će moći i imati vremena za vas. U tom slučaju nije zgorega dati ispitanicima barem neku simboličnu naknadu ili poklon za izdvojeno vrijeme (nekad to može biti i e-mailom poslan objavljeni rada u kojemu su sudjelovali).
I za kraj .. ovo je tek mali dio onoga što se može napisati o upitnicima, pitanjima, skalama odgovora i iako izgleda jednostavno, svatko tko je pokušao sastaviti upitnik zna da to nije baš tako jednostavno kako izgleda. Ne ustručavajte se zatražiti pomoć oko upitnika.
